Iz studentske usmenoknjiževne riznice

U prošlome smo broju naučili prigodno zapjevati Šokadijo, dok ti ime traje / čuvat ćemo tvoje običaje! A u ovome broju nudimo mali priručnik bećaraca (prikupljenih u Babinoj Gredi) za sve čitatelje koji su se odlučili keriti na manifestacijama diljem Hrvatske!

Deseterački napjevi u Babinoj Gredi imaju veliku važnost, smijeh koji izazivaju (osobito bećarci) ljudima je služio kao lijek od neimaštine, siromaštva, povijesnih nevolja ili vremenskih nepogoda. Oni odražavaju karakter i osobnost narodne duše – o Babogrecima će vas naučiti da su ljudi vedra duha, skloni dosjetkama, šalama na tuđi račun, a nije im nimalo teško primiti i jednu na svoj račun. Bave se tužnim i smiješnim, moralnim i sramotnim, nježnim i grubim, otkrivaju radoznalost svojih spjevalaca te su, kako ističe Martin Grgurovac u svojim Šokačkim svaštalicama, „registrator raspoloženja, tumač trenutnog stanja i kroničar svoga vremena; samostalno, cijelo i završeno pjesničko djelo, nastalo u vrlo uskom i skučenom prostoru dvostiha, koje je (...) ipak vrlo sadržajno i originalno ispjevano.“ U svakom je ispjevanom retku 10 slogova, a cezura dolazi nakon 4. ili 5. sloga.

Alaj ću se kerit pa bećarit,

pa da vidim ko će mi zabranit!

Ko je bećar od mladosti rane,

bit će bećar dok ga ne sarane!

Bećari se, stara lolo moja,

bećari se i đevojka tvoja!

Lolo moja, samo bećar budi,

bećar budi, bećari su ljudi!

Da si diko ružica rumena,

ja bi s tobom bila zakićena!

Imam dragog ko i saće meda,

od srca se odlipiti ne da!

Šokadijo, zauvik zapamti,

bećarac se mora sačuvati!

Što smo znali, sve smo otpjevali,

što j’ ostalo, ne b’ u kola stalo!

Ijuju!

:)

(kazivala Karla Babić Stivaničević r. 1998.
u Slavonskome Brodu,  zapisala
Anamarija Mrkonjić 8. kolovoza 2024)